Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija.

Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija.
Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija. Naš prijatelj Shmuci! Predstavljamo vam Gorana Jeftića Shmucija.

Razotkrivanje u devet pitanja
28.05.2020

1.PREDSTAVI SE …
Goran Jeftić, rođen 28.10.1980. godine u Banja Luci, ali čitav život sam proveo u Prijedoru gdje i radim.
Završio sam Srednju elektro-tehniču školu, a potom i Ekonomski fakultet smijera bankarstvo i finansije. Često se ljudi pitaju kakav je to spoj školovanja i kako sam se baš odlučio za ovaj fakultet nakon totalno drugog pravca u srednjoj školi. Pa evo na to ću vam odgovoriti u odgovoru na sledeće pitanje.

2. KAD SI POČEO-LA DA TETOVIRAŠ I ZAŠTO?
Tetoviranje sam se počeo baviti 1996.godine, nekoliko mjeseci nakon što je na meni odrađena moja prva tetovaža. Tako sam i da kažem ukrao zanat. Gledajući majstora sa improvizovanom mašinom koja je bila napravljena od tehničke olovke i elektro motora, a igla žica od gitare. Nekoliko mjeseci kasnije sam napravio sebi sličnu mašinu i počeo kao da tetoviram prijatelje i komšije. Ali naravno ti je bilo više amaterski. Čuj mene amaterski. To je bilo mrtvo krljanje ljudi. Ali to tako to krene kada crtaš od malih nogu i onda počneš da se petljaš u struju po nagovoru roditelja u to vrijeme. Ali da nije bilo te dve kombinacije ko zna dal bih se danas bavio uopšte ovim poslom i ovom vrstom umjetnosti. Ta improvizovana skalamerije (tattoo mašina) je uticala na prve moje korake u ovom svijetu. Koliko je samo patnje bilo sa tom mašinom to vam nemogu ni opisati. Malo malo pa se nešto poremeti i ne radi.
Mislim da sam tek negdje 2000-2001. uzeo prvu profesionalnu mašinu, i susreo se sa pravim iglama za tetoviranje. Sjećam se tog uzbuđenja oko te prve coil mašine koju sam uzeo od kolege Ljubiše Miljevića iz Srbca koji je u to vrijeme na našim prostorima jedini radio sa opremom za tetoviranje.
Naravno moji roditelji su u to vrijeme bili malo skeptični po pitanju davanja u to vrijeme ogromne svote novca za neku opremu koju tada nisam ni znao da koristim kako treba. Iskreno nisam ništa znao o ciol mašinama, dok mi kolega Ljubiša nije objasnio za šta služi koji dio. Moram da napomenem da u to vrijeme samo su rijetki imali DailUp konekciju za internet pa nismo mogli gledati silne tutorijale na youtube kao sto je današnjim generacijama dostupno. U to vrijeme najveći problem su nam bile igle, koje smo dobijali u rinfuzu na komad pa smo sami morali da ih lemimo i stvaramo određene sisteme. Nije baš bio problem zalemiti iglu i napraviti određeni sistem već tu istu iglu sterilisati da se lem ne odlemi a igla ne rascvjeta. Ali ta patnja nas je i naučila da prije svakog rada dobro pogledamo i obratimo pažnju na iglu. Jer danas se igle proizvode u milionskum količinama pa je i logično da neka ima propust fabrike. Ali to su bile slatke muke, radi kojih smo i dan danas ostali tu gdje jesmo.
Ostaviti trag na nečijoj koži i znajući da to ostaje za čitav život, to povjerenje ljudi, to je nešto neprocjenjivo.
Kako sam završio fakultet bankarstva i finansija i to među 10 najboljih u klasi jednostavno sam izračunao da mi je tetoviranje mnogo manje stresan posao, a opet sa druge strane mnogo veća satisfakcija. (bolje plaćen posao, manje stresa, fleksibilno radno vrijeme).

3.GDJE TRENUTNO RADIŠ?
Trenutno radim u Prijedoru, gdje imam svoj studio. Do kada cu da radim u Bosni još ništa nemogu da kažem, ali imam u planu da se odselim odavde. Imam dosta ponuda za gostovanje, čak šta više svakog dana sve ih je više. Od gostovanja najčešće sam u Njemackoj Lakimii tattoo shop u Sindelfingenu, i Svicarska, Arbon tattoo shop „Dado“. Isto tako povremeno gostujem u Austriji u Grazu kod Mario Bartha, Lihtenštajn u Silverback tattoo society, ali svakako sam otvoren za sve nove ponude.

4.DA lI POSJEĆUJEŠ I UČESTVUJEŠ NA KONVENCIJAMA?
Često sam učestvovao na konvencijama, a mnogu puta i osvajao nagrade. Konvencije nekada i sada su totalno 2 različita svijeta. Volim konvencije ponajviše radi druženja sa kolegama nakon završenog radnog dana a i razmjene mišljenja. Često možeš čuti dosta korisnih savjeta na tim druženjima. Što se danas u velikoj mjeri izgubilo. Mislim da su današnje konvencije izgubile smisao, majstori se više ne druže tako i svi jedva čekaju da prođe takmičenje i da odu. Takmičenja su dobra stvar da svako pokaže svoj kvalitet i vidi koliko vrijedi.

5. IDOLI ILI UZORI?
UH idole i uzore sam kao dijete prestao da gajim. Ima dosta majstora čiji rad cijenim i poštujem. Ali imena jednostavno ne pamtim pa vam nemogu reći niti jedno ime. Što se tiče stilova rada: Pa kako živim tu gdje živim nema čovjek puno opcija da bi razvijao svoj stil. Mora da radi sve što klijenti žele. A opet to i nije tako loše jer proširuješ izazove. Što se tehnika tiče mogu da radim gotovo sve, osim portreta u boji. To je nešto sa čim ne želim ni da eksperimentišem. Radije klijenta uputim na nekoga od kolega ko je mnogo stručniji od mene u tome. Jer tu ne smije da bude LIČI, nego to mora da bude TO.

6. KONEKCIJA SA KLIJENTIMA?
Pa što se tiče moje konekcije sa klijentima, ja volim kada mi klijenti kažu ideju o motivu koji bi željeli imati i da mi daju slobodu da im to upakujem na svoj način. Jer se često dešava da klijenti dođu sa referencom urađene tetovaže što nikako nije dobro. X puta takve klijente savjetujem da to ne rade i da mi dozvole da nešto izmjenim kako bi imali nešto unikatno. Ali isto tako klijenti znaju biti veoma teški i odbijaju svaki savjet i žele to baš tako. Gledano sa umjetničke strane to nije uredu iskopirati nečiji rad, ali opet gledano sa poslovne strane to je naš posao i mi i naše porodice od toga živimo, i plaćamo račune. Zato se i ne smatram nekim umjetnikom nego šljakerom.

7. ŠTA JE ZA TEBE DOBRA TETOVAŽA?
Pa sa obzirom da imam dugi niz godina iza sebe u poslu a samim tim sam mogao i da pratim moje tetovaže kako vremenom izgledaju. Tako i posmatram ostale tetovaže. Osim tehničkog dijela izvedbe neke tetovaže gledam i njeno pozicioniranje na tijelu. Priču tetovaže možda mogu pronaći svoju ali svaki nosilac iste ima svoju priču. Za mene su vrhunske tetovaže one koje će i nakon minimalno 10-15 godina da izgledaju isto. Ali za vrhunsku tetovažu moramo imati i odgovorne klijente koji paze na svoje tijelo. Izlaganje na suncu bez zaštite je smrt za tetovažu bez obzira koliko dobro odrađena ona bila, i takva tetovaža nema neku dugoročnost. Pa ostavite automobil da gori na suncu i za 10 godina sintetička boja će da izgubi svoj prvobitan oblik.

8. OPREMA ZA TETOVIRANJE?
Industrija proizvodnje opreme je u zadnjih 5 do 7 godina doživjela ogromnu ekspanziju da je to sve postalo jako teško za upratiti. Tako naglo širenje industrije dovelo je do proizvodnje mase nekih proizvoda koje su mrtvo bacanje para. Slažem se da treba koristiti provjerene tipove i brendove boja, ali opet i kod toga treba biti oprezan. Jer čak i ako je veoma poznat brend fabrike često imaju pigmente sa čestim alergijskim reakcijama pa je potrebno pratiti koji konkretno pigment od kog proizvođača ima česte pojave alergija. Što se tiče mašina, majstori koriste ono na šta su najviše naučili i što im najviše leži. Jer da naglasim ne čini mašina majstora nego tehnika.

9. TETOVIRANJE U BUDUĆNOSTI?
Vidiš napredovanje scene uopšte ,da li je to trend i da li će se izroditi novi stilovi ili vratiti stari)
Budućnost je jako teško predvidjeti. Jer niko ne zna šta nosi dan a šta nosi noć. Kada pogledamo prebrz napredak industrije bojim se samo da se ovo sve ne sruši preko noći. Drago mi je da se tattoo scena na Balkanu u mnogome ističe po količini dobrih majstora posebno u realizmu. Ali naša klijentela na Balkanu još nije naučila da kažu majstoru svoju ideju vezano za tetovažu i da se prepuste slobodi da im on napravi unikatan dizajn.
Proizvođači opreme svaki dan prave nešto novo i tržište je preplavljeno raznom opremom. Teško je to sve upratiti. Ali kao i moda (garderoba) mislim da će se neke stvari vremenom vratiti u trendove, ali sa nekim savremenim detaljima.

C/P

Hvala Shmuciju na odgovorima.

Više o njemu i njegovim radovima potražite na njegovoj Facebook stranici.