1. Ja sam Dino Helvida. Imam 30 godina, rodjen u Zenici. Trenutno zivim u Zagrebu.

2. Pirsanje me privuklo prvo jer sam htio izgledati kul, biti prihvacen i zadiviti i privuci sve cure oko sebe. Poceo sam se pirsati sa 16 godina a tetovirati sa 18 godina. U pocetku mi je to bio bunt protiv svijeta koji mi se tad cinio jako okrutnim i zastrasujuci. Imao sam potrebu da se zastitim na neki nacin, da pokazem da sam dovoljno jak, dobar i dovoljno muskarac. Sakrivao sam malog uplasenog djecaka iza tetovaza i svih ekstremnih modifikacija. Jako mi je bila potrebna ljubav i paznja, koju sam dobio sa pirsanjem i tetovazama, iskazujuci se i isticuci se svakodnevno u drustvu. Uvijek je paznja bila na meni i to mi je pasalo, jer u tom trenutku nisam imao kapacitet da je dam sam sebi. U body artu sam vidio jedan od nacina izrazavanja sebe. izrazavao sam se na tijelu jer nisam znao rijecima. Pomicanje granica mi je jako bilo bitno. Volio sam biti prvi u svemu. Prvi prosiren nos, prvi prosiren labret, prva suspenzija. Bilo mi je jako bitno da budem vidjen i da imam nesto sto niko drugi nema. Time sam se jako odvojio od drustva, iako sam jako zelio biti prihvacen. Nisam imao puno istomisljenika ni prijatelja. Kroz pirsanje i tetoviranje sam se osjecao zivim. To je bio moj pogled na zivot.

3. Trenutno imam svoj studio, u  Zagrebu “Gentle Soul Piercing Tattoo”. Sva gostovanja su zasad stala, radi trenutne situacije i to mi pase. Vise sam kuci, vise se mogu posvetiti sebi i studiju. Inace gostujem u studijima u Njemackoj, Danskoj, po Balkanu i Evropi.

4. Konvencije su super mjesta za druzenje  sa kolegama iz industrije. Balkanska scena nije bas tako ogromna, svi se znamo i super se podruziti dok smo svi zajedno na konvenciji.
Smisao konvencije za mene je privlacenje novih musterija i zezancija sa starim drugarima.
Inace, konvencije su mi jako naporne jer dosta radimo i ne stignemo jesti bas zdravo, vazda je na meniju pica i to bez veganskog sira sto je bezveze haha.

5. Da bi se bavili pirsanjem potrebno je dosta predznanja o tome gdje je koji pirsing sigurno staviti a da zacijeli, na koje mjesto ide koji nakit, koja debljina nakita je adekvatna, tehnike pirsanja, dubina pirsanja, savijanje igala, savijanje nakita… Ako zelite kvalitetno nauciti da se bavite ovim poslom najbolje cete proci ako segrtujete kod nekoga ko vec dugo pirsa. Potrebno je predznanje o anatomiji tijela, vrsti nakita koji se koristi, znanje o sterilizaciji, kroskontaminaciji u studiju i dosta tih nekih malih for a koje se ne vide na prvi pogled. Jako je bitan odnos izmedju klijenta i pirsera, jer ljudi inace dolaze jako uplaseni. Tesko je u isto vrijeme smirivati osobu, nanositi joj bol na neki nacin i to precizno u milimetar.

6. To mi je najveci izazov. Radim s ljudima i konekcija je jako bitna. Pozeljno je da je klijent opusten i da ima povjerenja u pirsera. Jako je bitno objasniti ljudima u sta se upustaju, sta ce se dogadjati, kako ce se pirsing izvesti, koliko dugo ce pirsanje trajati i kako se brinuti za svoj pirsing. Bitno je da se klijent osjeca sigurno. Pirsanje nije uvijek samo stavljanje nakita radi ukrasa. Cesto se susrecem sa ljudima koji su prosli jako teske traume u zivotu i koji pirsanjem vracaju sebi svoje tijelo nazad. Uzimaju ga i prihvacaju odgovornost za sebe, pocinju voljeti sebe. Svaki klijent je prica za sebe.

7. Najveci izazov mi je komunikacija s klijentima. Inace imam problema sa komunikacijom, otvaranju ljudima i povjerenju u ljude. Izazov mi je osjecati sebe dok pirsam druge ljude bez da primim sve sto otpustaju u procesu.
Tehnicki izazov pirsanja mi je forward helix. Nekako se s njima jos nisam dogovorio. Zato imam hvataljke i tube hihi.
Inace volim raditi floating industriale ili neke projekte na uhu gdje savijam nakit po usima klijenata. Obozavam anodizirati nakit i obozavam fotkati nakit koji mi se svidja u svjezim pirsinzima.

8.Dosta pirseva radim bez alata, ako se osjecam ugodno. Koristim blade igle, katane ili TTP. Blade igle su bolje od kanila jer se tkivo ne siri, nego se samo pirsa. Klijente manje boli, trauma je manja, pirsevi brze zacijele.
Koristim 99% titanski nakit i stainless steel za neke projekte na uhu jer je titan tezak za savijanje. Bitno je da je nakit odgovarajuci za anatomiju klijenta.
Danas bas ne postoji ugradbeni nakit. Klijenti mogu da biraju koje nastavke zele. Naravno, sve u granicama zdravog razuma, na deblju usnu ide duzi nakit, na jezik ne idu spajkovi, u svjez pirsing ne ide neki suplji ornament u kojemu ce se skupljati bakterije. Bitno je pobrinuti se za klijenta kao i za sebe.

9. U buducnosti samo vidim sve vise i vise dragocjenog nakita u ponudi. Pirsing studiji ce postati draguljarnice.

C/P

Hvala Dini na odgovorima.

Više o Dini pronađite na njegovom Facebook profilu.